Starije osobe predstavljaju posebnu kategoriju, te su u njihovoj zdravstvenoj zaštiti, povezani i zdravstveni i socijalni aspekti. Sa starenjem,  naš metabolizam se usporava, pa se tako smanjuju i naše energetske potrebe. Takođe, kod osoba u poznoj životnoj dobi, mogu se pojaviti i  bolesti vezane za preobilnu ishranu, ali i bolesti koje prate nedovoljnu ishranu, upravo u tom dobu  najveće su stope dijabetesa, obolenja srca i krvnih sudova i maligne bolesti.

Potrebe u hranjivim materijama, usko su povezane sa promenama u samom organizmu, a promene, u tom dobu, javljaju se i u digestivnom traktu, i to na sluznici creva i želuca, pa dolazi i do atrofije pankreasa, creva i želuca, što dovodi do smanjenog lučenja digestivnih sokova, te manje ima i enzima, odgovornih za varenje hrane.  Treba napomenuti da  dolazi i do gubitka zuba, pa kada se pravi izbor namirnica u ishrani starih i o tome treba voditi računa.

Pravilno izbalansiranom ishranom treba da ublažimo pojavu bolesti i da omogućimo maksimalnu vitalnost i dobro zdravlje. Kod priprema plana ishrane, treba voditi računa da su energetske potrebe sada manje, nego u vreme potpune aktivnosti. Unos belančevina, kao gradivnih materija, treba da bude 1gr/kg telesne mase. Dovoljna količina proteina obezbeđuje se konzumiranjem niskomasnog  mleka i mlečnih proizvoda ( mladi posni sir ), piletine, čuretine, posnog mesa, ribe, povremeno jaja i orašastih plodova. Mleko i mlečni proizvodi pored vrednih proteina, obezbeđuju i dovoljne količine, posebno za stariju populaciju, zbog osteoporoze,  veoma važnog,  kalcijuma. Značajan je i  unos prostih ugljenih hidrata i to putem voća i povrća,  koji pored vitamina i minerala, sadrže i  dijetna vlakna, koja sprečavaju opstipaciju.  Složeni ugljeni hidrati  potrebni su da bi  obezbedili dovoljnu količinu energije, kao i nesmetano varenje, pa se u ishrani preporuču, integralne žitarice (integralni hleb), leguminoze, pirinač i krompir ali u manjoj količini.  Namirnice bogate holesterolom i masnoćama životinjskog porekla treba smanjiti, a koristiti biljna ulja, posebno hladno ceđena ulja, ukoliko postoji finansijska mogućnost.

Starijoj populaciji  ne preporučuju se ni rigorozne dijete ni ekstremno smanjivanje telesne mase, ali visoki stepen gojaznost, svakako treba da se  sanira, jer značajno povećava mortalitet od svih vrsta bolesti.

U starosti se ponekad dešava da se zanemaruje pravilna ishrana usled teškog ekonomskom položaja ili kao posledica određenih bolesti. Zato bi, ukoliko sama starija lica nisu u mogućnosti da se brinu o svojoj pravilnoj ishrani, tu brigu na sebe trebalo da preuzmu mlađi članovi porodice. To se naročito odnosi na starije ljude koji su slabo pokretni, ili kod kojih postoje znaci demencije.

Raznovrsna, prirodna, količinski umerena ishrana, može značajno doprineti održavanju zdravlja i povećanju vitalnosti kod starije populacije, i time znatno doprineti kvalitetu njihovog života.