Makrobiotička ishrana nastala je na osnovu spisa nemačkog lekara Kristofa Vilhelma Hufelanda, konkretno njegove knjige Umetnost pruduženja ljudskog života iz 1797. godine, te su je kasnije razvijali i japanski učenjaci. Makrobiotička ishrana se zasniva velikim delom na dalekoistočnoj filozofiji, te nastoji da u ishrani napravi dobar balans između principa jin i jang. Izbegavaju se namirnice za koje se smatra da su ekstremno „jin“ ili ekstremno „jang“, a preferiraju se one za koje se smatra imaju izbalansiran odnos ta dva principa.
Glavne odlike makrobiotičke ishrane su:
- žitarice predstavljaju osnovu ishrane (npr. smeđa riža, testenina od heljde, ječam, zob i dr.)
- unosi se takođe dosta lokalno uzgojenog povrća
- uz žitarice unose se i leguminoze (mahunarke)
- značajan unos algi i morskih trava
- konzumacija fermentisanih proizvoda od soje
- veliki unos voća
- koriste se blagi prirodni začini, riba, orašasti plodovi (orasi, bademi, lešnici) i semenke (susam, i sl.)
Po principima makrobiotike izbegavaju se sledeće namirnice:
- industrijski prehrambeni proizvodi
- rafinirani proizvodi
- većina namirnica životinjskog porekla (osim ribe)
- Takođe izbegava se povrće iz roda Solanaceae: krompir, paradajz, patlidžan, paprike, te takođe i spanać, repa i avokado, jer se smatra da je u njima prejako zastupljen jin princip.
Makrobiotika ima neke valjane principe: prednost se daje namirnicama biljnog porekla, i prirodnim namirnicama sa niskim stepenom industrijske obrade. Međutim, ako ovakva ishrana nije pažljivo i podrobno isplanirana, može da dovede do određenih nutritivnih deficita i pothranjenosti. Bitno je osigurati dovoljno vitamina B12 kroz unos ribe. Takođe, izbegavanje namirnica poput spanaća, krompira i paradajza smatra se naučno neutemeljenim. Makrobiotička ishrana može da bude zdrava i izbalansirana, ali kao i kod svakog restriktivnog načina israne postoji rizik da se s vremenom javi osećaj monotonije ili uskraćenosti, te da se jave i neki nutritivni deficiti koji mogu da naruše zdravlje. Takođe nema dokaza ni da makrobiotika može da izleči od raka. Kada su u pitanju maligne bolesti neophodna je primena svih medicinski propisanih terapija, a što se ishrane tiče, ona može da bude samo dopunsko sredstvo u borbi protiv bolesti, a i tada je bolje pridržavati se nekog od nutritivno kompletnijih i balansiranih pristupa ishrani, a ne makrobiotke kod koje postoji rizik da se javi pothranjenost, koja je i inače česta kod malignih bolesti.