mesoGlavna funkcija proteina je gradivna: oni su osnovni gradivni elementi za izgradnju i obnovu svih naših ćelija, tkiva i organa. Osim toga oni imaju energetsku vrednost od četiri kalorije po gramu i mogu da služe kao alternativni izvor energije, ali to nije njihova glavna funkcija. Energetske potrebe organizma treba da budu pokrivene ugljenim hidratima i mastima, tako da se proteini mogu koristiti za izgradnju i obnavljanje organizma.

Proteini su naročito važni za decu i omladinu, u fazi rasta i razvoja tela; zatim za izgradnju mišića kod sportista i rekreativaca, kao i kod bolesnika i rekonvalescenata radi bržeg oporavka organizma.

Dnevne potrebe za proteinima prema zvaničnim tablicama su 0,8 grama po kilogramu telesne mase. To znači da bi prosečna odrasla žena trebala da unese  46 grama proteina dnevno, a muškarac 56 grama dnevno. Međutim, prema novijim saznanjima, radi osiguranja optimalnog zdravlja i funkcije organizma, preporučuje se unos od bar jednog grama po kilogramu telesne mase. Te potrebe su još već kod trudnica i dojilja: u proseku 71 gram dnevno. Sportistima i ljudima koji se bave treningom snage, preporučuje se i do 2 grama proteina po kilogramu telesne mase.

Proteini spadaju u esencijalne nutrijente, što znači da ih moramo unositi hranom. Oni se sastoje od amino-kiselina. Amino kiseline mogu da budu esencijalne i neesencijalne. Esencijalne aminokiseline su one koje ne mogu da se sintetizuju u organizmu te se moraju direktno unositi hranom. Neesencijalne pak mogu da se sintetizuju biohemijskim procesima, te one iako su takođe važne, ne moraju nužno da se unose.

Po svom sadržaju amino-kiselina proteini se dele na kompletne i nekompletne. Kompletni proteini su oni koji u svom sastavu imaju sve esencijalne aminokiseline, i kao takvi mogu da budu direktno biološki iskorišteni. Nekompletnim proteinima, s druge strane, nedostaje barem jedna esencijalna aminokiselina. Oni se mogu dopunjavati drugim nekompletnim proteinima koje unosimo u toku dana iz drugih izvora, tako da na kraju unesemo sve neophodne aminokiseline.

Kompletni proteini su uglavnom životinjskog porekla, a nekompletni biljnog. Uz raznovrsnu ishranu koja uključuje izvore proteina i biljnog i životinjskog porekla, unos svih esencijalnih aminokiselina je lako ostvarljiv.

Najbolji izvori kompletnih proteina su: riba, jaja, belo meso, obrano mleko, nemasni sirevi. Takođe dobri izvori su i crveno meso i punomasni sirevi, ali njihova konzumacija treba da se ograniči zbog sadržaja zasićenih masti.

Dobri izvori biljnih proteina su: žitarice, mahunarke, orašasti plodovi, kikiriki i soja. Sa sojom ipak treba biti oprezan iz dva razloga. Zbog visokog nivoa biljnih estrogena može da utiče na hormonski status i žena i muškaraca. Osim toga, dosta je zastupljena genetski modifikovana soja, za koju još nije poznato sa dovoljno sigurnosti da li je neškodljiva.

Biljni proteini, s obzirom na to da su nekompletni, mogu se kombinovati na neke od sledećih načina da bi dali kompletne proteine:

kombinovanje proteina

Te kombinacije mogu, ali i ne moraju da budu u okviru istog obroka. Ali neophodno je da se u toku dana unese dovoljna količina namirnica iz svih tih grupa.

Add a Comment

You must be logged in to post a comment